Osmanlije su na prostoru bivše Jugoslavije izgradile preko 6.600 javnih objekata

Piše: Kenan Šurković,
glav. i odg. urednik Islamicarts magazina

Praćenje stilskih kretanja i razvoja osmanske arhitekture na Balkanu podudara se sa smjerom teritorijalnog osvajanja tog dijela Evrope od strane Osmanskog carstva. Jugoistočni dijelovi Balkana, veoma rano, već u drugoj polovni 14. stoljeća, bivaju snažnije integrisani u novi civilizacijski krug. Krajnji domet osvajanja na Zapadu bit će dosegnut puno kasnije, krajem 16. stoljeća kada konačno i Bihać postaje dijelom Osmanskog carstva. Danas, naravno, postoje oprečna mišljenja o istinskom doprinosu Osmanlija na Balkanu. Dok je za neke Bosna u tom periodu predstavljala „tamni vilajet“, mnogi historičari se ipak slažu da je veliki dio te historije predstavljalo zlatno doba Bosne, ali i drugih zemalja Balkana. Da su Osmanlije puno ulagale u ovaj region govori i istraživanje turskog historičara Ekrem Hakki Ayverdia koji je u saradnji sa našim historičarima došao do podatka da su na prostoru bivše Jugoslavije Osmanlije izgradile preko 6600 javnih objekata.

U kompletnoj toj građevinskoj djelatnosti nama su svakako najintersantnije džamije. Osmanlije na ovom prostoru nisu zatekle raniju islamsku arhitekturu, pa je područje Balkana za njih bilo idealno mjesto na kojem će razvijati velike građevinske projekte. Veoma je važno istaći da mnoge džamije na Balkanu po svojoj veličini i stilskoj zrelosti ne zaostaju za najboljim istanbulskim ostvarenjima. Na ovim prostorima angažovani su najbolji arhitekti, a i sam Mimar Sinan je na Balkanu izgradio veliki broj građevina. Kruna njegovog rada su svakako Mehmed Karadžoz-begova džamija i most Mehmed-paše Sokolovića.

Na Balkanu su prisutni svi historijski stilovi osmanske arhitekture: bursanski, ranocarigradski, klasični, postklasični stilovi. Najviše džamija bursanskog stila susrećemo u Skoplju. To je inače najraniji stil osmanske arhitekture, a svoj vrhunac je dosegao u prvoj polovini 15. stoljeća kada se i grade poznate džamije u Skoplju, Sultan Muratova (1436.) i Isak-begova (1438.). Kako je vrijeme prolazilo, a osmanska osvajanja sve se više pomicala prema zapadu, tako je i arhitektura mijenja svoj izgled. Džamija Mehmeda II u Prištini (1470.) jedan je od najambicioznijih projekata Osmanlija na Balkanu. To je i jedna od najvećih jednoprostornih kupolnih džamija na Balkanu. Građena je u ranocarigradskom stilu koji je zamijenio bursanski stil odmah poslije zauzimanja Konstatntinopolja. U vrijeme gradnje, ova džamija je po svemu mogla parirati velikim vezirskim džamijama u Istanbulu. Brzo poslije toga u Skoplju se gradi Mustafa-pašina džamija (1492.) koja po ljepoti forme čak nadmašuje pomenutu džamiju u Prištini. Naročito se istiće njen trijem i portal koji je na posebno lijep način ukrašen mukarnasima.

Ako idemo dalje prema zapadu, ulazeći polako u 16. stoljeće dolazimo do džamija koje su se u Bosni gradile u klasičnom stilu. Ipak, i u Bosni je primjetan prelazni period. Džamija koja je građena u maniru ranocarigradske škole, ali koja opet u nekim elementima nagovještava klasični stil, jeste Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu (1530/31.). To je najznačajniji i najpoznatiji objekat osmanske arhitekture na Balkanu. Da je građena u Istanbulu bila bi jedna od najvećih istanbulskih džamija, a taj primat ne bi izgubila do danas. Posebno je interesantan njen autor. Adžem Esir Ali bio je porijeklom Perzijanac i glavni osmanski arhitekta. Iako se o njemu nije mnogo pisalo u naučnoj literaturi, njegov doprinos osmanskoj arhitekturi bio je ogroman. Bio je učitelj Mimara Sinana, koji će ga kasnije nasljediti, a na kojeg je tako snažno uticao da su prva ostvarenja Mimara Sinana u potpunosti prožeta arhitektonskim manirom Adžema Esira Alija. Begova džamija je interesantna i po još nekim detaljima. U njoj se nalazi posljednja velika kompozicija mukarnasa, koja kasnije više neće biti ponavljana u osmanskoj arhitekturi. Što se tiče džamija koje će se kasnije graditi u klasičnom stilu svakako treba izdvojiti sljedeće: Careva (1565.), Ferhad-begova (1562.) i Ali-pašina džamija (1561.), sve u Sarajevu, Karadžoz-begova (1557.) i Koski Mehmed-pašina (1612.) u Mostaru, Šišman Ibrahim-pašina u Počitelju (1563.), Jusuf-pašina u Maglaju (1560.), Sianan-begova u Čajniču (1570.), Aladža džamija u Foči (1550.) i Ferhat-pašina u Banja Luci (1583.).

izvor: Diwan Magazin (januarski broj, 2014.)