Prikazani su postovi s oznakom Beograd. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Beograd. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 24. srpnja 2017.

Osmanska arhitektura u Srbiji: Najrigorozniji kulturocid u ljudskoj historiji

Iz današnje perspektive, priče o Beogradu iz osmanskog perioda liče na fantastične priče pune pretjerivanja i „nemogućih“ podataka. Tragedija u svemu tome jeste što su te priče zaista i istinite. Beograd je rame uz rame sa Sarajevom i Skopljem bio prestolnica islamske kulture i umjetnosti na Balkanu.
Autor: Kenan Šurković, glav. i odg. urednik Islamicarts magazina
Historija osmanske arhitekture u Srbiji predstavlja izuzetno bogat kreativni period, nenadmašan za sve ono što je bilo ranije, ili što će se kasnije pojaviti u toj zemlji na polju umjetnosti. Međutim, ta je historija (kad je riječ o materijalnim ostacima) zbrisana neviđenim činom barbarizma. Poslije odlaska Osmanlija i protjerivanja Bošnjaka iz Srbije, prvi zadatak srpskih političkih i kulturnih elita bio je zatiranje svih ostataka osmanske arhitekture. To je bio jedan od najrigoroznije sprovedenih kulturocida u ljudskoj historiji što je imalo ogromne posljedice po fizionomiju gradova. Pa tako, na primjer, danas ne možemo govoriti o historijskoj jezgri Beograda jer ona ne postoji, tačnije srušena je (u toj devastaciji učestvovala je i Austrija početkom 18. st.). Od stotina objekata osmanske arhitekture, nekada prisutnih u Srbiji, danas možemo govoriti samo o ostacima ostataka. U tom smislu, nisu sačuvane niti mikrocjeline koje bi koliko toliko davale sliku o nekadašnjem Beogradu, Nišu, Valjevu, Užicu ili Smederevu. Prema tome, možemo govoriti o samo nekoliko „preživjelih“ građevina bez ikakvog historijskog konteksta. Na čitavom području današnje Srbije i Crne Gore, značajnije cjeline islamske arhitekture prisutne su samo u mjestima gdje Bošnjaci i Albanci čine većinu.
Beograd je bio prestolnica islamske kulture i umjetnosti
Ali vratimo se malo u historiju. Iz današnje perspektive, priče o Beogradu iz osmanskog perioda liče na fantastične priče pune pretjerivanja i „nemogućih“ podataka. Tragedija u svemu tome jeste što su te priče zaista i istinite. Beograd je rame uz rame sa Sarajevom i Skopljem bio prestolnica islamske kulture i umjetnosti na Balkanu. Razvoju ovog grada pogodovala je i dobra politička klima. Srbija je bila poznata kao stabilna teritorija u svakom pogledu, s obzirom da je bila u zaljeđu Bosne koja je praktično bila krajište osmanskog carstva i neprestalno na udaru evropskih ratnih koalicija. To je ujedno bio i najprosperitetniji period u historiji srpskog naroda. Gradovi su od skromnih srednjovijekovnih trgovišta iz perioda Ugarskog jarma prerastali u razvijene ekonomske centre u kojima su svoje mjesto nalazili ljudi svih konfesija. Najpoznatiji opis Beograda iz osmanskog perioda jeste onaj Evlije Čelebije iz druge polovine 17. stoljeća. Podaci koje on navodi su impresivni i govore o veličini i slavi osmanskog Beograda. Na osnovu tog svjedočenja Beograd je imao 270 džamija i na desetine medresa, tekija, hanova, rezidencija itd. Mada neki historičari sumljaju u ove brojke, one su na osnovu različitih istraživanja najvećim dijelom i potvrđene. Iako se čini da je pogotovo preuveličan broj džamija, moramo razumijeti šta je pod pojmom džamije Evlija Čelebija podrazumijevao. Najrealnije je procjeniti da je Beograd imao između 160 i 180 džamija, od toga oko 20 kupolnih. Ova brojka od 270 džamija vjerovatno obuhvata i mesdžide pa je na taj način ona sasvim prihvatljiva, ako uzmemo u obzir činjenicu da je na svom vrhuncu Beograd u osmanskom periodu imao oko 100.000 stanovnika (16. i 17. st.).
Danas, nažalost imamo samo jednu preostalu džamiju. Bajrakli džamija izgrađena je 1575. godine a prvobitno je nosila naziv Čohadži Hadži Alijina džamija po svom osnivaču. Vremenom je mijenjala imena a danas je poznata kao Bajrakli džamija. Riječ je o jednoprostornoj kupolnoj džamiji netipičnoj za klasičnu osmansku arhitekturu zbog izuzetno naglašenog tambura (zid u gornjoj zoni građevine na koji se oslanja kupola). Na osnovu sačuvanih fotografija i crteža starog Beograda, izgleda da su mnoge kupolne džamije slijedile obrazac Bajrakli džamije, što Beograd jednim dijelom odvaja od uobičajnih arhitektonskih tendencija prisutnih u drugim gradovima Balkana.
izvor: Diwan, matrovsko izdanje 2014.

nedjelja, 23. srpnja 2017.

Deset malo poznatih činjenica o islamskoj umjetnosti u Bosni i Hercegovini

450 godina islamske umjetnosti u BiH 

Jedna od najznačajnijih tradicija bošnjačkog vjerskog i umjetničkog djelovanja bilo je prepisivanje Kur'ana. Od 15. do 20. st. prepisano je na stotine Kur'ana. Nažalost, u 20. st. su po nekim saznanjima, prepisana samo dva

Autor: Kenan Šurković, urednik Islamic Arts Magazine
Prije nego što se bilo šta detaljnije kaže o historijatu islamske umjetnosti u našoj zemlji, važno je da se osvrnemo na pojedine činjenice koje osvjetljavaju fenomen višestoljetne prisutnosti islamske umjetnosti na tlu Evrope, konkretno Balkana, a koje su manje poznate široj javnosti..
1. Islamska umjetnost je preko 450 godina bila najdominantniji vid umjetničkog izražavanja u Bosni i kao takva se zadržala sve do tridesetih godina prošlog stoljeća kada se pojavljuju prvi akademski slikari Bošnjaci.
2. Na tlu Balkana se za vrijeme osmanske uprave izgradilo preko 6500 javnih objekata (većim dijelom u Bosni), što predstavlja apotezu mišljenju da je Austro-Ugarska za kratko vrijeme izgradila više nego su to Osmanlije za nekoliko stoljeća vladavine.
3. Tri najveća i najznačajnija gradska centra osmanskog perioda na Balkanu bili su Sarajevo, Beograd i Skoplje. U jednom periodu Beograd je imao oko 160 džamija, 40 više od Sarajeva.
4. Pojedine građevine za koje smatramo da su podizane za vrijeme austro-ugarske uprave, ustvari su građene u osmanskom periodu. Najbolji primjer za to je rezidencija Konak u Sarajevu.
5. Islamska umjetnost je na ovim prostorima bila prisutna desetinama godina prije zvaničnog pada Bosne 1463. godine. Postoje dokazi da su se mnogi Bošnjaci i prije ovog datuma bavili islamskom kaligrafijom.
6. Bošnjaci su bili najveći pokrovitelji islamske umjetnosti u Osmanskom carstvu 16. st. Neke od najvećih i najpoznatijih džamija u Istanbulu gradili su bošnjački begovi, paše i veziri.
Ovdje posebno trebamo izdvojiti dvije džamije Mehmed-paše Sokolovića, zatim čuvenu Rustem-pašinu džamiju, Sinan-pašinu, Atik Ali-pašinu, Ibrahimpašinu i mnoge druge bez kojih se današnji Istanbul ne može ni zamisliti.
ISLAMSKA UMJETNOST JE NA OVIM PROSTORIMA BILA PRISUTNA DESETINAMA GODINA PRIJE ZVANIČNOG PADA BOSNE 1463. GODINE. POSTOJE DOKAZI DA SU SE MNOGI BOŠNJACI I PRIJE OVOG DATUMA BAVILI ISLAMSKOM KALIGRAFIJOM
7. Osnivači osmanske minijature bili su Bošnjaci, Nakaš Osman i Nasuh Matrakči. Prvi je bio rodom iz Sarajeva i bio je glavni majstor carske umjetničke radionice, dok je Matrakči bio rodom iz Visokog i smatran je najvećim genijem svog vremena, s obzirom da se veoma uspješno bavio različitim naukama. Između ostalog, izmislio je i novi kaligrafski stil baziran na talikpismu.
8. Osmanska umjetnost je i nacionalna umjetnost Bošnjaka iz razloga što su naši umjetnici učestvovali u njenom formiranju i razvoju.
9. Jedna od najvećih i najznačajnijih zbirki perzijsko-islamske umjetnosti na svijetu nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a Gazi Husrevbegova biblioteka posjeduje jednu od najvećih zbirki islamskih rukopisa u Evropi.
10. Jedna od najznačajnijih tradicija bošnjačkog vjerskog i umjetničkog djelovanja bilo je prepisivanje Kur’ana. Od 15. do 20. st. prepisano je na stotine Kur’ana. Nažalost, u 20. st. su po nekim saznanjima, prepisana samo dva.
izvor: akos.ba/saff.ba