Nasuh el-Matrakči: Bošnjački Leonardo da Vinči

Nasuh el-Matrakči ibn Karađoz ibn Abdulah el-Visokavi el-Bosnevija (16. stoljeće) istaknuti je historičar, matematičar, geograf, kartograf, kaligraf, ratnik, mislilac, pisac i umjetnik i kao takav se pojavljuje u turskoj seriji o sultanu Sulejmanu.

Dekretom (1529.) sultana Sulejmana Kanunija proglašen je glavnim vitezom njegovog doba, neusporedivog sa cijelim Carstvom u sferi umjetnosti ratovanja i metodama korišćenja koplja.

Egida: Nasuh el-Matrakči ibn Karađoz ibn Abdulah el-Visokavi el-Bosnevija (16. stoljeće) istaknuti je historičar, matematičar, geograf, kartograf, kaligraf, ratnik, mislilac, pisac i umjetnik. Naše je gore list, tačnije, porijeklom iz Visokog. Poznat je pod imenom Matrakčija- zbog igre matrak koju je izmislio, što u turskom jeziku znači nevjerovatno, te stoga i njegov nadimak znači onaj koji igra (koji je izmislio) nevjerovatnu igru. Matrak je takmičarska igra sa palicom, nazvanom labut ili batina. Svrha ove raširene igre bio je trening ili priprema za rat. Njegov otac i djed bili su, također kao i on, državnici toga doba. Nakon što je regrutovan u Rumeliji od strane osmanskih skauta doveden je u Istanbul gdje je služio nekoliko sultana i tu postao nastavnik u Sultanovoj školi.

PRVI VEZIR

Dekretom (1529.) sultana Sulejmana Kanunija proglašen je glavnim vitezom njegovog doba, neusporedivog sa cijelim Carstvom u sferi umjetnosti ratovanja i metodama korišćenja koplja. Radio je na inženjerskim aspektima proizvodnje oružja demonstrirajući svoj talent kao mašinski konstruktor kada je konstruisao pokretnu tvrđavu napravljenu od papira za proslavu i obilježje sinova sultana Sulejmana na Sultanahmed Atmejdanu na 21. juni, 1529. godine. Prema njegovom opisu svaka tvrđava je imala pet kula i četri kapije. Zidovi su bili dekorisani, topovi i puške su bile montirane na zidove i svaka je kula sadržavala šezdeset naoružanih

muškaraca. Tvrđave su napredovale jedna prema drugoj iz suprotnih smjerova arene. Kada bi se otvorila prva kapija, vojnici sa mačevima bi izlazili, a pratili bi ih vojnici sa buzdovanima u drugom redu, naoružani vojnici sa mačetama i bijelim kapama u trećem redu i na kraju strijelci iz četvrte kapije. Prateći ovaj uspjeh 1529. Nasuh Matrakči je završio svoju knjigu od pet poglavlja Tuhfat al-Ghuzât na temu umjetnost korišćenja i pravljenja oružja. U ovom ilustriranom radu on piše o strijelama, lukovima, mačevima i buzdovanima, i daje informacije o vojnim taktikama i konjici. Također spominje ratne igre, vojnu obuku, prakse i jahačke vještine sa praktičnim referencama za pripadnike konjice. U jednoj od ilustracija za knjigu nacrtao je svoje pokretne kule.

Uzeo je u svoje radove par ekspedicija i skica ili bar nacrta gradova za svoj dokumentarni crtani rad iz stvarnog života. Nacrtao je reljefne mape za svoj rad Bayân-i Manâzil-i Safar-i Iraqayn-i Sultan Süleyman Khan. Ova knjiga sadrži detaljne informacije o sultan Sulejmanovoj prvoj ekspediciji protiv Safavidskog Irana između 1533. i 1536. godine. Matrakčijine ilustracije prikazuju svako mjesto gdje se kraljevska armija ulogorila tokom ekspedicije. Opisao je svaki grad posjećen na ruti od Istanbula do Bagdada preko Tabriza uključujući one gradove koje su držali Safavidi.

OD HISTORIČARA DO MATEMATIČARA

Godine 1520. Matrakči je počeo svoju karijeru kao historičar tako što je napisao prijevod s arapskog na turski, poznatu Et-Taberijevu zbirku hadisa Târih al-Rasûl wa al-Mulûk. Naslov ovog prijevoda je Madžma’ al-tawârikh. Prijevod sadrži tri velika toma. Također je napisao turski dodatak ovom prijevodu kao četvrti tom. Ovo uključuje i historiju Osmanlija od njihovog početka do 1551. godine. Danas imamo prepise od perioda koji se tiče Bajazida II, Selima I i Sulejmana I, kao što su Ta’rikh-i Sultan Bâyezid wa-Sultan Selim, iscratni Ta’rikh-i Sultan Selim, iscratni Ta’rikh Sultan Bayezid, iscrtani Bayân-i Manâzil-i Safar-i Iraqayn-i Sultan Süleyman Khan, (također poznat i kao Majmua’-i Manazil) (1537.), Sulejmanija (između godina 1520. -1537.), Fath-nâme-i Karabughdan (1538), iscrtani Ta’rikh-i Feth-i Shiklos wa Estergon wa Istolnibelgrad (sadrži godine između 1542-1543), i drugi dio Sulejmanije (sadrži godine 1543-1551). Konačno 1550. uz podršku Rustem Paše, poznati Veliki Vezir Sulejman, napisao je drugu verziju Taberijeve zbirke Djâmi’ al-tawârikh kao sažetak originala. Dio jedne velike zbirke Djâmi’ al-tawârikh sadrži događaje vladavine Sulejmana do 1561.g, koja je posvećena Rustem-paši lično.

Na polju matematike Matrakči piše dvije knjige na turskom s ciljem olakšanja posla službenicima sultanovog vijeća i državnih računovođa. Ove dvije knjige su važne u shvatanju razvoja turskog jezika na nivo koji je dovoljan za korišćenje kao matematičkog jezika. One su također važne u sljeđenju historije osmanskih rješenja matematičkih problema za računovođe. Matrakči je napisao svoju prvu knjigu Jamâl al-Kuttâb wa Kamâl al-Hussâb 1517. godine i posvetio je sultanu Selimu I (1512. -1520.). Njegova druga knjiga nosi naslov Umdat al-Hussab fi’l-furûz al-mukaddar bi’l-kulliyat napisana 1533., i bila je proširenje prve knjige. Jamâl al-Kuttâb uključuje dva poglavlja.

Prvo poglavlje o indijskim numeralima, matematičkim operacijama, frakcijama-djeljenju, vagama i mjerenjima. S druge strane, Umtad al-Husab je proširena verzija prethodne knjige iz dva poglavlja. Naslov prvog poglavlja je „razne teme“ koje ima 22 potpoglavlja. Drugo poglavlje je naslovljeno „rješenja za 50 problema“. Neke slike i dijagrami su dodati u ovoj verziji. S ciljem tema spomenutih ova knjiga sadrži težine, mjerenja, mjere, podjele sa proporcijama i geometrijskim metodama, sve važne za računovođe. Poslije svake teme Matrakči daje primjere nudeći nove podjele u mjerenju koje nisu bile do tada poznate.

Kao član administracije Nasuh, se sprijateljio sa Sulejmanom Veličanstvenim na mnogim kampanjama i pažljivo je bilježio događaje i ilustrirao gradove i luke osvojene od strane Osmanlija. Iscrtao je slike svakog velikog grada gdje se armija zaustavljala ili prolazila. Nasuh Matrakči se može porediti sa Leonardom da Vinčijem.

U prvom dijelu 6 osnovnih operacija klasične aritmetike su naročito istražene za pozitivne cjelobrojne i racionalne brojeve. Dodatak je „dvostuka greška“, pravilo korišćeno da se nađe egzaktno rješenje za linearne jednačine je analizirano. U drugom dijelu nekoliko stvari je istraženo. Prema Matrakčiju, ove stvari su rijetko spomenute u prethodnim spisima, ali računovođe ih svakako trebaju naučiti. Knjiga se bavi raznim temama, kao što je nasljedstvo i porezi, važno za računovođe; oni su studirani kroz primjere kalkulacija. Kada je Matrakči napisao drugu knjigu, prva je bila skoro zaboravljena. Dok imamo 15 kopija druge knjige, a samo 4 kopije prve knjige.

Kao Leonardo da Vinči Nasuh

Matrakči je bio važna ličnost na polju opisne geografije. Njegova prva vrijedna spomena knjiga na ovu temu je Bayân-i Manâzil-i Safar Iraqayn (Objašnjenje mjesta kampovanja dvije ekspedicije na Irak). Njegove minijature koje prikazuju puteve koji povezuju Istanbul, Tabriz i Bagdad su kao mape. Njegova historija od 1534. do 1536. godine kampanje na Iran i Irak uključuju duplu foliju oslikavajući Istanbul sa svom svojim savremenim strukturama grada prikazujući značajne detalje. Zlatni Rog nacrtan je vertikalno u centru odvajajući Galata sekciju sa svojim čuvenim tornjem (na lijevo) od gradskog vlasništva (na desnoj strani), koja uključuje glavne građevine kao što je Topkapi Palata, Aja Sofija, At Mejdan (Hipodrom), Veliki Bazar, Staru Palatu i kompleks Mehmed II. Glavni dokumenti u studiji Istanbula (1530.) ilustracija je primjer početka topografije koju je inicirao Nasuh, a koja se nastavlja do dana današnjeg. Kao rezultat Matrakčijeve mape zemlje su smatrane jednakim sa Piri Reis’ Protland pomorskim mapama koje se nalaze u Kitâb-i Bahriye. Druga dva rada Matrakčije sadrže minijature koje su važne iz geografske perspektive. Jedna je nazvana Ta’rikh-i Feth-i Shiklos wa Estergon wa Istolnibelgrad, Matrakči je nacrtao gostionice između Istanbula i Budimpešte, isto kao i gradove Nicu, Tulon i Marsej tokom posjete Barbarose i Osmanske flote sa kojom je došao.

Druga knjiga je nazvana Tarih-i Sultan Bayezid i sadrži miijaturne crteže mjesta koji su spomenuti u tekstu.

Kao član administracije Nasuh se sprijateljio sa Sulejmanom Veličanstvenim na mnogim kampanjama i pažljivo je bilježio događaje i ilustrirao gradove i luke osvojene od strane Osmanlija. Učestvovao je u Mohačkoj bici (1526.) i u dvije Bagdadske ekspedicije Kanunija. Iscrtao je slike svakog velikog grada gdje se armija zaustavljala ili prolazila. Turski historijski institut (Turk Tarih Kurumu) izdao je gradske crteže koje je on napravio tokom ekspedicija (obrađene i izdane od H.G. Yurdaydin, 1976.)

Kada je preselio na dan 28. april 1564. g, bio je glavni u kethüda-yi bargir (kethüdây-i istabl-i ‘âmire /Visoke državne konjušnjice). Nasuh Matrakči se može porediti sa Leonardom da Vinčijem. Dokumentarni film o njemu je napravila Radio-televizija Turske 1978.godine.

piše: Naida Kovačević

izvor: akos.ba

UNESCO obilježava godišnjicu smrti jednog od najslavnijih Bošnjaka Osmanskog carstva

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) uvrstila je u kalendar aktivnosti za ovu godinu i obilježavanje 450. godišnjice smrti naučnika Nasuha Matrakčija. Još nije poznato kako će UNICEF obilježiti ovu godišnjicu, no u samoj najavi vidljivo je da je riječ o matematičaru, povjesničaru, minijaturisti, geografu, kartografu, topografu, kaligrafu i inžinjeru iz 16. stoljeća.

Genijalne metode

Navodi se i da je Matrakči autor dvije knjige o matematici, od kojih se „Umdet-ul Hisab“ spominje kao izvrstan primjer uspješnog spoja matematike i pedagogije. Ovo djelo dokazuje da je on otkrio genijalne metode množenja u matematici. Jedan od značajnih rezultata predstavljenih u ovoj knjizi je metoda rešetke, koja se koristila u Enderun školi, u kojoj je predavao skoro 50 godina prije nego što je Džon Naper (John Napier) predstavio tu metodu zapadnom svijetu.

No, nigdje se ne spominje da je Matrakči porijeklom iz BiH, nego se kao njegova zemlja spominje Turska. O bošnjačkom porijeklu jednog od najvećih mislilaca s kraja 15. i početka 16. stoljeća UNESCO nije upoznat.

No, to nije ni čudno s obzirom na to da su i u BiH rijetki oni koji znaju da korijeni ovog proslavljenog turskog naučnika potječu iz Visokog, iako je Matrakči uvršten i u izbor najuglednijih Bošnjaka koje je pod nazivom „Bošnjačkih 500“ prije nekoliko godina uradio Rijaset Islamske zajednice u BiH.

Napredni studiji

Naš list je već pisao da poznati bh. književnik Zilhad Ključanin detalje o svjetski poznatom Visočaku namjerava ovjekovječiti u svojoj budućoj knjizi. Inače, Matrakči je rođen kao Nasuh Karađoz bin Abdulah el-Bosnavi.

Nadimak Matrakči dobio je nakon što je stvorio takmičarsku igru s palicom pod nazivom „Matrak“, što na turskom znači neprocjenjiva i nevjerovatna, u kojoj je bio izuzetno vješt.

Ne zna se tačna godina Matrakčijevog rođenja, ali se zna da je 1481. godine pohađao Enderun školu za genijalce, u koju je išao i sultan Sulejman Veličanstveni. U Tursku je Matrakči stigao nakon što je regrutiran u osmansku vojsku.

Matrakči se školovao i u Egiptu, gdje je 1520. pohađao napredne studije iz oblasti vojnih nauka. Dekretom iz 1529. sultana Sulejmana proglašen je za glavnog vezira njegovog doba u sferi umjetnosti ratovanja i metodama korištenja koplja.

Nasuh Karađoz bin Abdulah el-Bosnavi umro je 28. aprila 1564. godine u Istanbulu.

Nema ga u bh. udžbenicima, ima u „Sulejmanu Veličanstvenom“

U bh. historijskim udžbenicima, nažalost, nema Nasuha Matrakčija. Počast u zemlji u kojoj je rođen odata mu je jedino imenovanjem jedne ulice u neposrednoj blizini Zavičajnog muzeja u Visokom. Već 18 godina zove se Matrakčijina ulica, ali malo ko i dalje zna da je taj sokak nazvan po jednom od najvećih naučnika i umjetnika jednoga doba, čija djela su ostavila dubokog traga u nauci, umjetnosti, književnosti….

Šira bh. javnost tek pola milenija nakon Matrakčijevog rođenja imala je priliku da ga „upozna“ u popularnoj seriji „Sulejman Veličanstveni“.

izvor: avaz.ba

Deset malo poznatih činjenica o islamskoj umjetnosti u Bosni i Hercegovini

450 godina islamske umjetnosti u BiH 

Jedna od najznačajnijih tradicija bošnjačkog vjerskog i umjetničkog djelovanja bilo je prepisivanje Kur'ana. Od 15. do 20. st. prepisano je na stotine Kur'ana. Nažalost, u 20. st. su po nekim saznanjima, prepisana samo dva

Autor: Kenan Šurković, urednik Islamic Arts Magazine

Prije nego što se bilo šta detaljnije kaže o historijatu islamske umjetnosti u našoj zemlji, važno je da se osvrnemo na pojedine činjenice koje osvjetljavaju fenomen višestoljetne prisutnosti islamske umjetnosti na tlu Evrope, konkretno Balkana, a koje su manje poznate široj javnosti..

1. Islamska umjetnost je preko 450 godina bila najdominantniji vid umjetničkog izražavanja u Bosni i kao takva se zadržala sve do tridesetih godina prošlog stoljeća kada se pojavljuju prvi akademski slikari Bošnjaci.

2. Na tlu Balkana se za vrijeme osmanske uprave izgradilo preko 6500 javnih objekata (većim dijelom u Bosni), što predstavlja apotezu mišljenju da je Austro-Ugarska za kratko vrijeme izgradila više nego su to Osmanlije za nekoliko stoljeća vladavine.

3. Tri najveća i najznačajnija gradska centra osmanskog perioda na Balkanu bili su Sarajevo, Beograd i Skoplje. U jednom periodu Beograd je imao oko 160 džamija, 40 više od Sarajeva.

4. Pojedine građevine za koje smatramo da su podizane za vrijeme austro-ugarske uprave, ustvari su građene u osmanskom periodu. Najbolji primjer za to je rezidencija Konak u Sarajevu.

5. Islamska umjetnost je na ovim prostorima bila prisutna desetinama godina prije zvaničnog pada Bosne 1463. godine. Postoje dokazi da su se mnogi Bošnjaci i prije ovog datuma bavili islamskom kaligrafijom.

6. Bošnjaci su bili najveći pokrovitelji islamske umjetnosti u Osmanskom carstvu 16. st. Neke od najvećih i najpoznatijih džamija u Istanbulu gradili su bošnjački begovi, paše i veziri.

Ovdje posebno trebamo izdvojiti dvije džamije Mehmed-paše Sokolovića, zatim čuvenu Rustem-pašinu džamiju, Sinan-pašinu, Atik Ali-pašinu, Ibrahimpašinu i mnoge druge bez kojih se današnji Istanbul ne može ni zamisliti.

ISLAMSKA UMJETNOST JE NA OVIM PROSTORIMA BILA PRISUTNA DESETINAMA GODINA PRIJE ZVANIČNOG PADA BOSNE 1463. GODINE. POSTOJE DOKAZI DA SU SE MNOGI BOŠNJACI I PRIJE OVOG DATUMA BAVILI ISLAMSKOM KALIGRAFIJOM

7. Osnivači osmanske minijature bili su Bošnjaci, Nakaš Osman i Nasuh Matrakči. Prvi je bio rodom iz Sarajeva i bio je glavni majstor carske umjetničke radionice, dok je Matrakči bio rodom iz Visokog i smatran je najvećim genijem svog vremena, s obzirom da se veoma uspješno bavio različitim naukama. Između ostalog, izmislio je i novi kaligrafski stil baziran na talikpismu.

8. Osmanska umjetnost je i nacionalna umjetnost Bošnjaka iz razloga što su naši umjetnici učestvovali u njenom formiranju i razvoju.

9. Jedna od najvećih i najznačajnijih zbirki perzijsko-islamske umjetnosti na svijetu nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a Gazi Husrevbegova biblioteka posjeduje jednu od najvećih zbirki islamskih rukopisa u Evropi.

10. Jedna od najznačajnijih tradicija bošnjačkog vjerskog i umjetničkog djelovanja bilo je prepisivanje Kur’ana. Od 15. do 20. st. prepisano je na stotine Kur’ana. Nažalost, u 20. st. su po nekim saznanjima, prepisana samo dva.

izvor: akos.ba/saff.ba