Latinska ćuprija jedan je od najstarijih sarajevskih mostova. Most je nazvan Latinska ćuprija (na turskom jeziku Frenkluk cupri) po obližnjoj katoličkoj četvrti na lijevoj obali, koja se zvala Latinluk ili Frenkluk koju su osnovali dubrovački majstori koji su dolazili raditi u Sarajevo, a i kasnije se tu naseljavalo uglavnom katoličko stanovništvo.
Most je od 1918. do 1992. godine nosio naziv “Principov most” koji je ime dobio po Gavrilu Principu, koji je 28.06.1914. godine izvršio atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Ovaj događaj se uzima kao povod Prvog svjetskog rata.
Prvi most na ovom mjestu je bio od drveta, i spominje se u popisu bosanskog sandžaka iz 1541. Sagradio ga je sarač Husein, sin nekog Širmerda. Kameni most gradi sarajevski ajan Ali Ajni-beg godine 1565.
Godine 1791. Miljacka je toliko nadošla, da je porušila i oštetila sve mostove izuzev Šeherćehajine ćuprije. Odnijela je i bent (branu) na Bendbaši, a u mahali Čekrčijinoj i Latinluku srušila više kuća. U Zildžiluku i dućane koji su bili nad Miljackom.
Sarajevski trgovac i dobrotvor hadži Abdulahaga Briga utrošio je 13.435 groša da bi se nanovo sagradio kameni most u stanju u kakvom je skoro i danas. Zidari su došli iz ljubinskog kadiluka i sagradili most za tri mjeseca. Hasanu bajraktaru je za 130 dana nadzora isplaćeno 130 groša. Za trošak službenog izvida (stručna komisija – tehnički pregled) 435 groša. Kaligrafu sa natpis tariha 8 groša, a klesaru za urezivanje kaligrafskog natpisa u kamenu ploču svega 2 groša.
Tarih (natpis-historija) je bio ugrađen u korakluku – kamenoj ogradi, koja je uklonjena 1886. godine, a danas se taj natpis čuva u Zemaljskom muzeju. Abdulahaga Briha prezime dobi po tome što je kao dijete bio hašarijast i ostavši rano bez roditelja, svom skrbniku je zadavao puno brige.
I dok su se naši zastupnici u gradskoj skupštini prepirali kako se most treba zvati, Latinska ćuprija ili Principov most, niko od njih nije ni čuo za ovog vakifa, koji izgradnju ovoga mosta u cijelosti plati iz svog džepa. Abdulahaga Sarajlijama pokloni ovako lijep most, a 99.9% Sarajlija nije ni čulo za ovog dobrog čovjeka.
Kada je održana na Abdulahaginom mostu manifestacija povodom 100 godina od Sarajevskog atentata. Niko od učesnika ili novinara ne spomenu ime ovog čovjeka. Izgradnja ovakvog mosta bi danas koštala milione, a čovjek svojim sugrađanima pokloni most iz svog džepa. Zaboljelo me što danas niko ne zna za njega. Nama nisu samo rušili i palili historijske spomenike, nama su otimali i nazive objekata i ulica. Ovakvih primjera u Sarajevu je bezbroj. Objekti i ulice nose nazive ljudi koji nisu ništa učinili za ovaj grad, a mi uživamo u blaženom neznanju.
Ako išta u životu ne mogu da podnesem onda je to nepravda! Činjenica je da smo mi društvo neznalica, pa tako i oni koje smo birali da upravljaju nama su najobičnije neznalice! Stavite bar spomen ploču pored mosta neznalice! Napišite ko most napravi i plati u cijelosti! Narod koji ne poznaje svoju historiju je osuđen da mu se ona ponavlja i taj narod nema budućnosti!
izvor: GETO
Nema komentara:
Objavi komentar