Povelju je bosanski ban Kulin 29. augusta 1189. godine izdiktirao svom pisaru, a taj dokument, smatraju historičari, svjedoči o više od osam stoljeća dugoj bh. državnosti.
Povelja je sačuvana u tri primjerka. Danas se original nalazi u Sankt Peterburgu u Rusiji, pod okriljem Ruske akademije nauka i umjetnosti, a još dva primjerka, prepisa, u Dubrovačkom arhivu. Rusi, prema riječima profesora Envera Halilovića, taj dokument smatraju jednim od slavenskih dokumenata, drugi po važnosti za historiju slavenstva.
Povelja je nastala nakon ugarsko-bizantskih ratnih sukoba, 50-ih i 60-ih godina 12. stoljeća, a koji su završeni privremenim učvršćivanjem nadmoćnosti u Bosni. Početkom 80-ih godina 12. stoljeća, tj. 1180. godine bansku vlast u Bosni, koja se tada nalazi na prostoru između Grmeča i Drine, preuzima Kulin: vladar iznimnih državničkih i upravno-organizatorskih sposobnosti, a njegova je vladavina u narodu zapamćena kao razdoblje blagostanja, te se i danas može čuti izreka: Za Kulina bana i dobrijeh dana.
Profesor Dževad Jahić tvrdi kako se dan kada je izdata Povelja ne smije zaboraviti, jer od tada postoje indicije bosanske države te da je, iz konteksta jezika kojim je pisana, riječ o veoma značajnom dokumentu u južnoslavenskoj i slavenskoj filologiji, te srpsko-hrvatskom i bosanskom jeziku.
"Povelja je pisani dokument bosanskog jezika. Kulin ban je izdao Povelju koja više nije na staroslavenskom, već starobosanskom jeziku. Povelja je dokaz da bosanski jezik jeste jezik koji od starih vremena ima izrazite sličnosti govornog s pisanim", rekao je Jahić, dodavši kako se bh. državnost najviše temelji na kontinuitetu bosanskog jezika.
Profesor Ibrahim Pašić smatra kako se Povelja uporno svojata, te da joj se pokušava dati hrvatski ili srpski karakter. Naglasio je da njegova istraživanja nesporno dokazuju da Povelja nije isključivo slavenska jezička spomenička leksika.
"Povelja sadrži 160 riječi, od kojih je 26,6 posto gotskog porijekla. Prema istraživanju švicarskog instituta 20 posto bh. stanovništva sadrži gotske elemente. Osnovni zaključak istraživanja je da je Povelja multikulturni bosanski spomenik", podcrtao je on.
Profesor Senadin Lavić ističe da je ona prvi rodni list naše države. On navodi kako od tog momenta možemo jasno prepoznati da postoji trag državnopravnog djelovanja. Kada jedan vladar izda povelju, potvrdu ili papir nekome da može slobodno hodati njegovom zemljom, onda taj vladar na toj teritoriji ima neku vrstu vlasti.
Ruski konzul otuđio je originalni primjerak Povelje
Viši arhivist Zoran Perović u Dubrovačkom arhivu tvrdi da su izdata četiri primjerka ove povelje, a ne tri kako se smatralo. Objašnjava kako je tačno da se dva primjerka nalaze u Dubrovniku, jedan u Rusiji, a da je četvrti, bosanski primjerak, navodno izgubljen "bez ikakvih saznanja kada i gdje".
"Od dva primjerka koja postoje u našem Dubrovačkom arhivu, za jedan se smatra da je to prepis koji je nastao malo nakon originala. Originalni primjerak nalazi se u Akademiji nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji, ukraden je negdje početkom 19. stoljeća. Tadašnji ruski konzul u Dubrovniku Jeremija Gagić je otuđio Povelju i poklonio je ruskom caru. To je napravio iz jednostavnog i prostog razloga – da bi se dodvorio caru", objasnio je Perović za agenciju Anadolija.
Prema relevantnim historijskim izvorima, Povelja Kulina bana najvjerovatnije je ukradena 1830. godine.
U prvim decenijama 19. stoljeća, Rusija bila velika sila koja se u međuvremenu odbranila od Napoleona i sakupljala sve do čega je došla, podsjetio je Perović.
"Sakupljali su sve što je moguće, krali kao vjeverice. Pazite, intencija je bila da se slavenski jug oslobodi od Osmanlija", rekao je on.
Povelja Kulina bana je i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslovenskih naroda i država.
Primjetne su razlike između tri sačuvana primjerka Povelje Kulina bana koji se razlikuju po broju redova latinskog teksta na latinskom jeziku i bosanskog teksta na starobosanskom jeziku: primjerak Povelje koji se nalazi u Sankt Peterburgu ima 12 redova teksta na latinskom jeziku i 20 redova teksta na starobosanskom jeziku.
Neoštećeni primjerak Povelje Kulina bana koji se nalazi u Dubrovačkom državnom arhivu pod sign. bec_189 ima devet redova teksta na latinskom jeziku i 25 redova teksta na starobosanskom jeziku.
Treći primjerak, koji se, također, nalazi u Dubrovačkom državnom arhivu, oštećen je s desne donje strane, odnosno nedostaje mu dio pergamenta; ima sedam redova latinskog teksta i 22 reda teksta na starobosanskom jeziku.
Prijevod Povelje Kulina bana
U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
izvor: klix.ba
Nema komentara:
Objavi komentar